Isidora Đolović
Počelo
je bezazleno. Lokalni biznismen sa političkim ambicijama shvatio je da mu samo
„osmoljetka“ baš i ne doprinosi javnom imidžu koji je bio rad da nadogradi.
Narodski rečeno, „mator se ker ne uči trikovima“, pa je krenuo prečicom, obrativši
se svom starom ortaku radi brzog
rešenja. Za tričavi svežanj šuške, prijatelj mu je u rekordnom roku obezbedio
pečatiranu i besprekornu diplomu svoje privatne obrazovne ustanove. Postao je
prvi u lancu menadžera, nove svojevrsne „devojka za sve“ profesije. Najpre su
mu se intelektualci za birtijskim stolovima, pocepanih džempera i uz čašicu
utešne “brlje” podsmevali, prezrivo komentarišući njegovu, sada obavezno pred
imenom istaknutu titulu. Prisećali se kako ga svojevremeno, u omladinskim organizacijama
i na radnim akcijama, nigde nije bilo. Ali, ubrzo je vrag odneo šalu. Za prvim
primerom poveli su se mnogi, a urušavanje kulturnog i moralnog sistema
podstaklo masovno okretanje površnom, brzinskom i uprošćenom studiranju. Kao
pečurke posle kiše, počinju da niču novi i novi privatni univerziteti, najčešće
“gigantskih” i bombastičnih naziva. Pored bratije našeg anti-junaka, pohađaju
ih i mladi koji bez mnogo muke i ambicija žele da steknu tradicionalno “viši”
društveni status. Promovišu ih estradne zvezdice što za par poseta zgradi
fakulteta dobijaju skokovito unapređenje sa brucoške na treću godinu, uz
obećanje veoma brzog imenovanja za asistenta, bržeg čak i od diplome. Još kada
je prste umešala neizbežna politika, sve se izgubilo u magli neznanja, samo su
se titule umnožavale. Studiranje je postalo - trend. Nekome bekstvo, a nekom
izgovor. Nažalost, situacija počinje da biva problematična i na državnim
fakultetima. “Lov u mutnom”, prisutan na gotovo svakom društvenom polju, odavno
ne zaobilazi ni školstvo - a upravo iz takvih klupa regrutuju se budući
akademski građani. I polako ono što su bila podrazumevana pravila postaju samo
časni izuzeci.