Po već oprobanom receptu, čim se nešto sumnjivo „iza brega valja“, u prvi plan izbiju izvikane, paničarski intonirane objave. Taman dovoljno da zaokupe svet, dok se ozbiljni problemi provuku i uminu bez reagovanja.
piše: Isidora Đolović
Koga je još nedavno saopštenje Svetske zdravstvene organizacije o štetnosti crvenog mesa, tačnije, njegovom kancerogenom dejstvu, podsetilo na situaciju od pre dve godine? I tada su prvo istraumirali, isparanoisali (što i nije bilo teško, tome smo skloni) i naposletku iziritirali narod vestima o "aferi decenije, opasnosti godine"- prisustvu afla (ili će ipak biti alfa?)-toksina u mleku. Ima-nema? Piti ili ne piti?
Ovoga puta, efikasnost je bila zagantovana, s obzirom da je udareno na srpsku, možda i najveću strast, pored one za rakijom - mesoždersku. Jer, kao nepisano pravilo važi da „nema bolje 'tice od prasice“ i ništa ne potresa široku dušu balkansku jače od kombinacije: domaća ljuta, masno pečenje ili megalomanski roštilj, zvuci narodnog melosa i pravoslavni krst o junačkom (zadriglom) vratu. Ko se ne uklapa u ovaj „tradicionalni“ profil, mora da je izrod ili domaći izdajnik.