петак, 30. септембар 2011.

Zaboravljeni talenti- Amila Sulejmanović

piše: Isidora Đolović        

Poznato je da prave kulturne vrednosti ne tretiramo kako dolikuje i kako zaslužuju. Šta onda reći o tekovinama sada već nepostojeće države, prošlosti koju umom i duhom ograničeni žele da izbrišu, negiraju i obezvrede? Serijom tekstova ću pokušati da podsetim, češće i priredim novo otkrivanje određenih nepravedno potisnutih fenomena muzičke scene osamdesetih, ljudi čiji primer dokazuje da je ovdašnja umetnost jednom bila ravnopravna sa svetskom. Volela bih da dam skromni doprinos misiji čuvanja od zaborava zaostavštine vremena bogatog idejama i njihovim iznenađujućim realizacijama.

Ne verujem da postoji osoba sa ovih prostora koja nije barem jednom čula pesmu sarajevskog benda "Valentino"-"Volim te još", sa čuvenim refrenom i spektakularnom poslednjom strofom, koja ne bi bila to što jeste bez snažnog i upečatljivog ženskog vokala. Neću ulaziti u priču o samom bendu, pogotovo ne današnjem besramnom pozivanju bivšeg gitariste Zije Rizvanbegovića na staru slavu i promuklom šaputanju ono nekoliko iole kvalitetnijih pesama s prvih albuma, koje naravno nije on pevao u originalu, niti o činjenici da je takav lik uspeo da odgurne od sebe sve saradnike koji su bend u pretposlednjoj dekadi dvadesetog veka još držali tik s druge strane one granice koja deli sprdnju od muzike. Ovo je prica o ženi iza tog fantastičnog glasa i njenom većini nepoznatom, ali veoma vrednom pažnje, nevelikom opusu. Njeno ime je Amila.
Amila Sulejmanović je rođena u Sarajevu, 1963. godine. Grad na Miljacki  je u bivšoj Jugi imao poseban umetnički status zbog već poznate muzikalne raje i specifične scene koja se od početka upliva inostrane rock`n`roll muzike u zemlju nesvrstanih, vrlo brzo i plodno razvijala. U takvoj sredini, za visoku, zgodnu i muzikalnu plavokosu tinejdžerku nije bilo logičnijeg životnog opredeljenja. Odrastajući u društvu umetnika, najpre je pevala u bendu "Kazablanka" sa (kasnije članovima "Plavog orkestra") Mladenom Pavičićem i Admirom Ćeramidom. Tokom studija prava, putovala je po Sovjetskom savezu s grupom sarajevskih muzičara i tu turneju nazvala "fascinantnim iskustvom za mladu Jugoslovenku", pogotovo uzevši u obzir da su je tamošnje vlasti smatrale špijunom! Posle godinu dana, ugovor sa lenjingradskom koncertnom agencijom istice i ona se vraća u Sarajevo. Počinje da peva prateće vokale novoosnovanom bendu "Valentino" na njihovom prvom albumu "No 1" iz 1983. godine. Ipak, najvise proštora je dobila u pomenutoj pesmi "Volim te još", pa su se ubrzo svi pitali ko je ta devojka i interesovanje je prevazišlo ono za ostatak benda! Proradila je sujeta i Amila je kasnije više puta pomenula njihove pokušaje da je potisnu u stranu, sakriju i vrlo nezahvalno joj vrate za ne mali doprinos u stvaranju velikog hita. Jer, osim što je svojom moćnom i sigurnom interpretacijom pesmi dala odlučujuci pecat, ona je i smislila čuveni refren, kasnije eksploatisan i od `90s blamaže zvane "Dr Iggy". Poslednji zajednički nastup imali su u Mostaru prilikom ispraćanja štafete, a onda se Amila otisnula u novu muzičku pustolovinu. 
Amila i Ipe
U to vreme, Amila počinje da se zabavlja sa osam godina starijim bubnjarem "Bijelog dugmeta". U pitanju je legendarni Goran "Ipe" Ivandić, koji je na Sulejmanovićevu izvršio ogroman uticaj. Prvo pojavljivanje u spotu bilo je baš u onom za "Dugmetovu" pesmu "Polubauk polukruži poluEvropom", sa albuma "Uspavanka za Radmilu M."- poslednjeg sa Bebekom. Ubuduće će ona, do raspada benda, ostati njihov stalni saradnik. Amila i Ipe su već dve godine živeli zajedno kada su došli na ideju da osmisle samostalni projekat, bend koji bi nosio njeno ime i predstavio ovu talentovanu devojku široj javnosti. Na turneji kojom su "Dugmići" 1985. predstavili novog pevača Mladena Vojičića Tifu, Amila peva prateće vokale. 

Iste godine, za Jugoton izlazi album "Kakav divan dan"i predstavlja electro/synth-pop u stilu "Eurythmics"-a, ali sa mnogo jačim uticajem rock zvuka. Bend čine, osim Amile, klavijaturista Damir Misirlić i Ipe na bubnjevima. Lista gostiju, koji su dali svoj doprinos, zaista je impresivna- Sead Lipovača, Tifa, Alen Islamovic, Nikša Bratoš... Amila je snimanje albuma opisala kao sasvim nepretenciozno druženje u dobroj atmosferi, gde bi prijatelji i kolege nailazili u studio i sami budili ideje za saradnju. Učinak je bio impresivan, ploča možda i suviše artistička i progresivna za ove prostore, na kojima Lepa Brena polako počinje da osvaja narodne mase. Dobra promocija, gostovanja u "Hitu  meseca", laskava pohvala Gorana Bregovića ("Mala, napravila si dobar posao,samo tako nastavi") i izdvajanje naslovne numere (i danas veliki hit, mada malo ko zna ko je izvođač) ipak nisu bili dovoljni. Relativni uspeh podriven je fijaskom narednog albuma. Ali, osvrnimo se na ovu ploču.
Koncept je, bar u rasporedu pesama, jasan i odvija se paralelno na dve strane ploče. Dva fantastična dueta koja otvaraju po jednu stranu LP-ja  su "Vodi me iz ovog grada", brza pesma u kojoj gostuje Alen Islamović, i balada "Prokleti psi" sa Tifom. U oba slučaja se glasovi savršeno uklapaju. Pesma "Jutro je već"(gost vokal-Nenad Štrbac) može da parira najboljim radovima "Denis & Denis", baš kao i "Pokrij me zvijezdama". Ova muzička poglavlja zatvaraju eksperimentalne "Vampir der nacht" i neobična "Aladin", koja ima orijentalni manir i dominantni narativ. Celokupna ploča zvuči svetski i svakako je i danas nešto nesvakidašnje u odnosu na bilo šta što se ikada pojavilo na ovim prostorima. Ritam sekcija je prepoznatljiva i prepuštena iskusnom Ipetu, Zele Lipovača u "Aladinu" i "Jutro je već" pokazuje zašto je jedan od najboljih gitarista sa Balkana, sintisajzeri pojačavaju atmosferu `80-ih, ali, najviše se izdvaja Amilin sjajni glas. Njena interpretacija je sigurna, ubedljiva, moćna i prilagodljiva svakom vladajućem osećanju u pesmi- u rasponu od šapata do krika, od zavođenja do ispovedanja. Ova ploča je zaista pravo otkriće!

1) Vodi me iz ovog grada
2) Kakav divan dan
3) Pokrij me zvijezdama
4) Haj`mo na surf
5) Vampir der nacht
6)Prokleti psi
7) Jutro je već
8)Nikad te nisam voljela
9) Ti si moj
10) Aladin
Uigrana ekipa je. podstaknuta uspehom debitantskog albuma. gotovo odmah počela da piše pesme za drugo ostvarenje. Amila je ovoga puta bila i autor tekstova, pored Vladimira Đurića, a kao gosti se pojavljuju čuveni gitarista Zlatko Manojlović, Senad Galijašević ( alias "Senad od Bosne")  i Laza Ristovski na klavijaturama. 1986. godine gostovala je kao prateći vokal na albumu Dugmeta "Pljuni i zapjevaj", a istovremeno izlazi i drugi album njenog benda -"Igre slobode". Željno iščekivan i pompezno najavljivan, pokazuje osetnu slabost, izuzev njenog sve boljeg glasa. Zaokret ka popu je potpun, u pojedinim numerama bregovićevski uticaj očigledan. Definitivno nedostaje specifični šmek prethodnog albuma, ali, pojedini momenti su vrlo ubedljivi, poput naslovne pesme ili "Noćas odlazim". Nažalost, ne i za opstanak benda. Nakon debakla, sledi fajront.
1 Frka
2 Frenki, Nemoj Me Zezati
3 Igre Slobode
4 Slobodna Djevojka
5 Noćas Odlazim
6 Prati Ritam Moj
7 Ludi Makso
8 Ponoćna Zabava
9 Ljubav Je Kao More
U toku 1987. godine, Amila je pevala prateće vokale na veoma uspešnoj turneji "Bijelog dugmeta", zajedno sa Lidijom Mihajlović i Zumretom-Zuzi Midžić ("Mirzino jato"). Ovo je verovatno najbolji trio pratećih vokala koji je ikada pratio nekog našeg izvođača. U istom svojstvu sarađivala je na albumima "Bombaj štampe" i Nede Ukraden. 

Bila je deo veoma interesantne rock operete Televizije Beograd, "Kreatori i kreature", emitovane naredne godine. Rame uz rame sa Zanom Nimani, Borom Đorđevićem, Dejanom Cukićem, Snežanom Jandrlić, Brankom Đurićem Đurom, Čavketom iz "Električnog orgazma" i Massimom Savićem - kome je (u ulozi Tise) direktna duet-partnerka, sudeluje u priči o toku i posledicama jedne tinejdžerske gradske pijanke. Međutim, počev od 1988. njen život se iz korena menja. Nakon raskida sa Ivandićem (koji se posle oženio i dobio dete, a u januaru 1994. pod i dalje nerazjašnjenim okolnostima nastradao) i vizije budućeg razaranja SFRJ i Sarajeva, pakuje kofere i zauvek napušta domovinu. Seli se u London, gde i danas živi. 1993. godine je sa Emirom Kusturicom kumovala na venčanju Gorana i Dženane Bregović u našoj ambasadi u Parizu. Okreće se misticizmu i ezoteriji, šalje svoje demo snimke sa izvođenjem bosanskih sevdalinki čuvenom kompozitoru Jah Wobble-u, koji je očaran njenim pevanjem bez pratnje ikakvih instrumenata. Time se otvara novo poglavlje u njenoj karijeri, te prelaz na eksperimentalnu/alternativnu/world muziku, ali paralelno školuje glas i kod Richard-a von Alde, u maniru italijanskog bel canta. Tako, pored pevanja u operi, ona danas nastupa širom sveta sa Wobble-ovim bendom "Deep space", kao i brojnim jazz muzićarima. Skoriji snimci mogu se poslušati na njenoj myspace stranici.
danas
Bilo kako bilo, još uvek je jugonostalgičarima najlepše buđenje uz čarobni glas sa radija:
Sada znate i čiji.


* Napomena: tekst je parafraziran, da ne kažem plagiran, na sledećoj stranici:
http://sarajevo.co.ba/amila-sulejmanovic/