понедељак, 16. јул 2012.

Naš genijalni Tedi

   autor: Isidora Đolović

    Konačno jedna pozitivna i lepa vest. Maturant Teodor fon Burg je neko čije ime već godinama imamo prilike da čujemo u kontekstu najvećih uspeha i sjajnih rezultata. Sada i zvanično, ovaj 19-godišnjak je nakon osvojene četvrte zlatne medalje na matematičkoj olimpijadi u Argentini, najbolji mladi matematičar IKADA. Višegodišnji rad i trud, odricanja i zalaganja majke i profesora beogradske Matematičke gimnazije, isplatili su  se. Srbiji na ponos, vlastima na sramotu. 

   Od jeseni će biti student Oksforda. Od srca mu želim da nastavi sa nizanjem uspeha, prateći svoj san i uživajući u bavljenju naukom za koju se opredelio- što je i glavni preduslov za svaki napredak. Sitničavi komentari i apsolutna nezainteresovanost državnog vrha ne treba da ga dotiču, ni pokolebaju. I ova vest je, koliko sjajna, toliko i poražavajuća kada se uzme u obzir šta sve država nije učinila za podršku i afirmisanje Teodora i njemu sličnih, a čemu se s druge strane upućuje pažnja (u sklopu masovnog ispiranja mozgova, kako bi manipulisanje narodom bilo lakše) i čime se narod uveliko zasipa. Ako se za školovanje više puta dokazanog mladog genija nema, a za plaćanje "iskupljenja grehova" Miladina Kovačevića ima novca u državnoj kasi, onda smo se nedvosmisleno opredelili za loš imidž i ne treba da se vajkamo zbog toga. Ako nam ni posle ovoga ne bude jasno šta su vrednosti sa kojima možemo i treba da idemo u svet, uzdignute glave i čistog obraza, onda za nas nema nade, niti je zaslužujemo.
    Majstore, svaka čast!

петак, 13. јул 2012.

Vesti iz Kradije

    autor: Isidora Đolović

   Osim muzike, uskoro će rehabilitovanju devedesetih potpuno doprineti i novoustoličena vlast. Vraćaju se na velika vrata. Na lokalnom nivou, nezvanični vladar grada na Zapadnoj Moravi, magistar poznat po "kraduckanju", nastavlja sa tradicijom prepuštanja prestola imenjacima i prezimenjacima. Dok cela familija ne nažulja funkcionersku stolicu i pride pokupi koju visokoškolsku diplomu sumnjivog porekla, grad zamire li zamire...
  Za to vreme, objavljeno je da se voljeni čačansko-beogradski bivši roker, a sada sopstvena karikatura (počev od sramotnog i vulgarnog uplitanja politike i nacionalizma u nekada beskompromisno oštre i satirične stihove, preko pojavljivanja u nedeljno-popodnevnim "red krkanluka, red blamaže" emisijama Lee Kiš),  razvodi od mladjane ženskinje koja je inspirisala album "Minut sa njom". Sad pravac kod Sanje Marinković sa sve tefterčetom, pa posle deklamovanja novih stihova- playback srozavanje još uvek kultnog benda. Što je mnogo, mnogo je. Bar još uvek imamo Točka za gradski ponos.
    Nedaleko odavde, dok teku pripreme za onu manifestaciju koju ističu kao antipod Exit-u, euforično dočekujemo vest o nastupu "srpske majke", trijumfalnom i ko zna kojem po redu šamaru srpskom društvu- posle novog  izgreda, po principu "red robije-red pesme", okupiće rulju koja će hipnotisano urlikati hitove drogirane "tekstopisateljice" (poput "da Bog da umro na njoj") , namenski stvarane za dotičnu "divu" kojoj ni rešetke ne mogu ništa.


    Njena koleginica, gladna medijske pažnje do koje vrlo taktično dolazi, ovih dana je ponovo postigla svoj večiti cilj- o njoj se sa zgražavanjem ili pak oduševljenjem priča, budući da je turbo-folk njoj zahvaljujući konačno dospeo i na testove za prijemni ispit- i to ne bilo kog fakulteta, već Filozofskog (doduše, u Nišu), a još crnje je što se radi o testovima opšte kulture. Kao i obično, polemiše se kada je već kasno- a onda se pitamo o tome kakve to generacije studenata izlaze iz šinjela ovakvog obrazovnog sistema.
     U "Ateljeu 212" se prepucavaju poput piljarica i ozbiljno prete da zasene skupštinarski nadaleko čuven  harmonični odnos zaposlenih.
    I, naravno, najviše poražava to što ne mali broj stavlja u istu rečenicu i poredi Exit sa Gučom, nastup "Duran Duran"-a sa udovičinim, pominjanje "Bitlsa" i "Stones"-a na testovima opšte kulture sa Karleušinim opusom i podacima o "Farmi", u pokušaju da prve omalovaži a druge uzdigne i pruži im potvrdu. Smetala im je "buka" sa Belgrade calling festivala, smetaju "bučni drogeri" sa Petrovaradina, smeta što je najavljeno snimanje nastavka kultnih "Otvorenih vrata", a ne smetaju sve očigledniji simptomi povratka zamalo fatalne bolesti zvane "sindrom devedesetih".
    Diplome se kupuju, kič i šund postaju legitimni sastojak kulture, svi izgovori su tu da konačno utonemo u živo blato besramnosti, bezobrazluka i besmisla. Dalje foliranje nema svrhe, očigledno je da sve ono najgore i nažalost suštinsko u našoj Stradiji, konačno isplivava na površinu.

     Pratite i sledeće izdanje "Kradijskog dnevnika", jer kod nas vesti nikad ne manjka.

уторак, 03. јул 2012.

Dok asfalt gori...( iliti- Razni oblici prženja)

    autor: Isidora Đolović

   Svi izveštaji o inače nepouzdanoj vremenskoj prognozi jednoglasno najavljuju da ćemo ovo leto zapamtiti po veoma visokim temperaturama, na neki način rekordnim, a koje već ostavljaju traga širom  hemisfere. Čak ni noću nema mira i tek negde pred zoru može da se ljudski "prodiše"- naravno, ovo važi za slučaj da ste lišeni klime, ventilatora, lepeza i sličnih pomagala. Studentarija se uglavnom razbežala kući, pa je najveći prestonički domski kompleks sablasno pust- ne računajući one koji spremaju julski rok (ne bih im bila u koži!) i moju malenkost, koja čeka da se matorci snadju za prevoz hrpe knjižurina koje vraća. Osim nesnosne zapare, počeo me mučiti i bodlerovski "spleen", gde ćete goru kombinaciju? I pošto već čekam da mi raspust stvarno krene, bavim se bar nečim korisnim, pa makar i skribomanskim ispoljavanjem...
http://www.youtube.com/watch?v=-6AH582yH6s
   Elem, u globalnom tiganju- a imajmo u vidu da je leto praktično tek počelo- razne su mogućnosti "prženja" (žargon je tako podesan za raznovrsna, jezička razigravanja), sem ovog očiglednog i bukvalnog. Od nesnosne vrućine iskače nam se iz kože, ali, ono alarmantnije, mentalno prženje (mozgova) traje bez prestanka, nezavisno od doba godine, postavši krajnje uobičajeno, time i neprimetno. Da vidimo na koje se načine ispoljavalo ovih dana:

недеља, 01. јул 2012.

Kultne lepe fotografije: Liv Tyler & Joaquin Phoenix

        autor: Isidora Đolović

    Editorijal u časopisu "Interview", godina 1997. U okviru članka pod nazivom "Inventing the future", a povodom zajedničkog filma na koji se aludira ("Inventing the Abbots"), ovekovečeni su tada jako mladi, perspektivni i zaljubljeni glumci, Hoakin Finiks i  Liv Tajler.

        Muzička asocijacija: http://www.youtube.com/watch?v=Q1RmzUHQ2HQ
      Prošlo je mnogo godina od kada su se razišli (1998), ali, ove slike prosto očaravaju nekakvom gotovo antičkom lepotom i sugestivnošću. Tajlerova i Finks su se upoznali na snimanju pomenutog (veoma dobrog) filma i odmah "skapirali" - budući iz sličnih, prilično nekonvencionalnih porodica, svako na svoj način odudarajući od uobičajene koncepcije holivudskih zvezda. Njihova veza, a onda i vereništvo, trajali su tri godine. U vremenu koje je usledilo do danas, oboje su se dokazali i izgradili zavidne karijere, Liv se ostvarila i kao majka (sa sada već bivšim suprugom, muzičarem Rojstonom Lengdonom, koji  je nezvanično i bio uzrok raskida sa Finiksom, dobila je sina), a Hoakin pročuo jednako po dobrim ulogama i bizarnim ekscesima u ponašanju. Da sve bude još interesantnije, nedavno su zajedno snimili promotivni spot u sklopu kampanje za prevenciju depresije i samoubistva. Njihov prijateljski odnos i posle razlaza nikada nije dovodjen u pitanje.

Ona o njemu
"I fell in love with Joaquin the second I saw him. It just happened immediately." 
"They're all so beautiful and talented. The Phoenixes can do anything-acting, music ..."
"I just walked into this room and he had his back to me and he was getting his makeup done and he stood up and turned around and I just went " Liv does a combination of "glug glug glug" and "hummina hummina." "And I got the biggest, goofiest grin on my face I've ever had in my entire life. Thank God he's so shy—he kind of looked down at the ground and I had to turn around and, like, stop my smiles from happening. It completely took me over." 

On o njoj:
"What can I say ? We hit it off immediately. She's a darling. I've said it over and over again. She's just very real, right there, never like a movie star. She's so genuine, and she doesn't take herself too seriously. It shows in the work she does that her honesty stands out most."
"What I felt about Liv (Tyler) was that I have a new friend, a really great friend. I was just immediately moved by her honesty. We sat between takes and just talked."
"I'm a great believer in people coming into your life, and you into theirs, for a reason. And i know that when Liv and I met, it was for a reason - I really needed her and she really needed me. And at a certain point, I think we stopped evolving with each other, stopped progressing, and made a very mature decision to move on, even though there was still a great love there. There's no one gossipy thing that I can share. I'm thankful that we had the time we had."

     Ono što mi se posebno dopada kod njih dvoje jeste spoj njegove muževnosti i njene krhkosti, to pomenuto "antičko" (poput onih monumentalno isklesanih mitskih scena), klasično, posredovano putem ovih predivnih fotki. Iskreno, Hoakina nikada nisam smatrala oličenjem frajera - prosto, ne volim taj tip muškarca i mom ukusu više odgovara River, njegov stariji brat (recimo da ga svrstavam u apolonski ideal i o njemu drugi put). Medjutim, na ovim slikama zaista poseduje privlačnost i mislim da je to u velikoj meri zahvaljujući savršenoj kombinaciji. Oči, na kraju krajeva, govore sve o ljudima. Ovde je to samo deo ekspresivnosti. Simbolično, na rodjendan prelepe kćerke frontmena "Aerosmith"-a (danas puni 35 godina), koja se ljupkošću i gracioznošću neodoljivo izdvaja u moru filmskih heroina, podsetimo se njene velike i nadasve interesantne mladalačke ljubavi.
scene iz zajedničkog filma



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...