четвртак, 29. октобар 2015.

Sajam između krajnosti

I svetkovina i pijaca knjiga, pre smotra izdavača nego stvaralaca, više tržnica nego gigantska promocija pisane reči - pa, ipak, više nego vitalna barikada kulture čitanja i umetnosti stvarane perom: Sajam knjiga beleži punih šest decenija trajanja. 

piše: Isidora Đolović


Neuništiva, premda toliko puta prežvakana, tema đačkih sastava - jesen, konačno je zagospodarila. Donela posvuda opalo žuto lišće, pomeranje časovnika, oštar miris vazduha u maglovitim večerima i potmuli zvuk motorke. Neki čituckaju, drugi (k)raduckaju, dok se priprema zimnica i ulazak u grejnu sezonu. Minhen otvara vrata posetiocima Oktoberfesta, a beogradski sajam postaje stecište nepreglednih redova poklonika literature - i zaklon od košave, koja takođe već tradicionalno fijuče uz reku.

недеља, 25. октобар 2015.

Junaci našeg nedoba

Srpska svakodnevnica previše počinje da liči na zastrašujuću alternativnu istoriju - a kako i ne bi, kada njeni najistureniji protagonisti žive u svojim paralelnim univerzumima, iz kojih nam kreiraju stvarnost. Ona je omeđena krajnostima - od masovne hipnoze, do pojedinačne groze!

piše: Isidora Đolović

Nemojmo kriviti ne mali broj sunarodnika zbog toga što su se „primili“ na priče koje mediji uporno plasiraju. Ne zamerajmo jer gledaju na predstavnike vlasti kao na mala božanstva, estradnjake kao prave zvezde, a Srbiju kao slobodnu demokratsku zajednicu. Oni samo reflektuju ono u šta su i sami predmeti tog, gotovo idolopoklonstva uvereni. Hteli ne hteli, živimo u milosti ili nemilosti tuđih psihoza, još uvek oklevajući da ih nazovemo pravim imenom. Na kraju krajeva, imena su se zagubila, pomešala, do te mere diskreditovana, da se iza nekadašnjih oznaka vrednosti kriju samo poniženje i prostakluk. 

недеља, 18. октобар 2015.

Vek od smrti Milutina Uskokovića

Jednog hladnog, tmurnog podneva pre tačno sto godina, u jeku Velikog rata i početka srpskog odstupanja iz, podmuklo napadnute i sa svih strana opkoljene zemlje, romansijer u usponu potražio je mir i utehu svojoj saosećanjem, patriotizmom i uništenim idealima skršenoj duši, u talasima mutne reke. 

piše: Isidora Đolović


Potomak boraca protiv osmanlijskih zuluma, o čemu je kao svedočanstvo ostalo porodično prezime, tvorac “beogradskog romana” rođen je 4. juna 1884. godine u Užicu. Od jedanaestoro dece trgovca Mijaila i njegove supruge Sofije, poživelo je samo petoro - Milutin je bio drugi po redu, uz tri brata i najmlađu sestru Božidarku. Očevi poslovi su brzo doveli do finansjiske propasti, pa detinjstvo i mladost budućeg pisca obeležavaju odricanja i ogromna želja za učenjem. Gimnazijski zanos i entuzijazam samo pojačavaju ove rano utvrđene sklonosti, dodajući svemu snažan rodoljubivi elan. Već od studentskih dana, biće izrazito jugoslovenski i socijalistički orijentisan, poput mnogih svojih vršnjaka. Savremenici ga pamte kao finog, obrazovanog, uzdržljivog i tihog mladića, povučenog u sebe. Veljko Petrović ga je opisao kao “oduševljenog i aktivnog člana jugoslovenske nacionalne omladine”, revolucionara i slobodara, koga su zbog melanholije i mračnog književnog izraza čak i najbliži drugovi zvali “Mita Tuga”.

недеља, 11. октобар 2015.

Estradno vaspitanje

Nema sumnje, živimo u svetu čiji ubrzani razvoj diktira sve drastičnije i paničnije pokrete ljudskih života. Uz teror mladosti i lepote, kome smo na različite načine svakodnevno izloženi, možda najstrašnije nemani modernog doba predstavljaju opsesija uspehom i - zakon užurbanog sticanja. Njihove podanike regrutuju od malih nogu. 

piše: Isidora Đolović



Nedavno je Beograd, po 46. put, ugostio decu iz raznih zemalja, u okviru tradicionalne manifestacije „Radost Evrope“. Ova svetkovina stvaralaštva najmlađih opstaje i pored toga što su se vremena promenila, pa ni klinci više nisu baš bezazleni kao što su bili. Moja generacija i one pre, a i malo posle nje, odrastale su uz „Muzički tobogan“, Branka Kockicu, „Fazone i fore“, „Metlu bez drške“ i „Šešir bez dna“, Dragana Lakovića i hor „Kolibri“, bajke koje je čitao Zijah Sokolović, crtane filmove pred drugi „Dnevnik“. Naši heroji bili su pesnici i pisci koji su posećivali škole; čitali smo knjige i stripove u izdanju milanovačkih „Dečjih novina“; pred početak školske godine kupovali komplete „Zavodovih“ udžbenika, bili koliko-toliko sačuvani od neprikladnih i negativnih uticaja spolja. A njih je bilo na pretek, u godinama sankcija, inflacije, ratova i sveopšte bede, koje su odrasli sebično i koristoljubivo „zakuvali“, ostavljajući nam svet bez sigurnosti. Pa, ipak, uz neizbežne izuzetke iz oba „tabora“, sve više se čini da je naše pokolenje bilo poslednje iole normalno!

понедељак, 5. октобар 2015.

Test za moral nacije ili nove manipulacije?

Svet je godinama u permanentnoj krizi, na čije nas tinjanje i istrajavanje s vremena na vreme podsete posebno dramatične varnice koje izbiju na različitim delovima globusa. Posmatrati sa bezbedne udaljenosti i kroz vizuru medijskih izveštača je jedno, ali sasvim druga situacija nastaje pošto se sve to, kao aktuelna migrantska kriza, preseli na vaša vrata. I pripremi da prezimi, kampujući. Ko ih uzme - kajaće se, ko ne uzme - nadrljaće.

piše: Isidora Đolović

Čitali smo i slušali o ratnim sukobima u Ukrajini, posmatrali prizore nereda i gradskih četvrti u plamenu, zatiranje drevnih spomenika - civilizacijskih blaga u Palmiri i egzekucije zarobljenika islamista. Čitali o prevrnutim plovilima kod Lampeduze i izbeglicama iz Afrike i Azije, kako očajnički pokušavaju da se domognu italijanskih obala. Čitali o separatističkim težnjama Škotske, Katalonije, Venecije, grčkom i španskom bankrotstvu, rasizmu na američkim ulicama. Sažaljivo slegali ramenima, svesni da istoriju čini nepregledan niz sukoba i nemira, istovremeno srećni što su takvi prizori već par decenija za nama. Problemi koji muče srpsko društvo druge su vrste, a slike kojima ovdašnja javnost zasipa građane ništa manje konfuzne i zdravoj pameti traumatične.