субота, 22. октобар 2016.

Subota sa knjigom: Američki pretenciozno - filmski dinamično

piše: Isidora Đolović


Dok nisam dobila zadatak da, povodom prezentacija koje pripremamo za kraj godine, pročitam nekoliko (od strane koleginica) izabranih knjiga iz tzv. "tinejdž-žanra", moram priznati da sam bila sasvim neupućena, pa čak i pomalo podozriva. Radi se o tome da sam sa knjigama za mlade poslednji put imala posla još u sedmom-osmom razredu, pa od "Hajduka" Gradimira Stojkovića i eventualno "Harija Potera", uopšte nisam u toku. Prešavši u srednju školu, prešla sam i na "ozbiljnu, odraslu književnost", a posle je već bilo nekako kasno i besmisleno da se vraćam na propušteno.

Srećom, ispostavilo se da nisam bila baš u pravu i pristupivši ovim svojevrsnim vremeplovnim knjigama, ne samo da sam se uverila kako me adolescentski duh nije napustio, već sam i pronašla mnogo kvaliteta u ponuđenom štivu. Ako ništa drugo, uživala sam i zabavila se. Žan-Mari Šefer u svojoj studiji "Zašto fikcija?" ionako ističe da se "Sid" i "Tomb raider", odnosno Kornejeva Himena i Lara Kroft, ne takmiče u istoj kategoriji, što ne znači da ih ne možemo ceniti, svaku na svoj način.
izvor: delfi.rs
U tom smislu, od čitalaca-srednjoškolaca sam saznala kako Džon Grin važi za najpopularnijeg pisca u samom žanru, a posle ovog romana stičem utisak da je zaista reč o majstoru svog zanata. Za same "Gradove na papiru" sam čula preko trejlera za nedavnu ekranizaciju, sa Karom Delevinj u ulozi Margo i drago mi je što sam prvo pročitala knjigu, jer nisam sigurna koliko je dotična odgovarajući izbor za ovu junakinju.

субота, 15. октобар 2016.

Subota sa knjigom: Izbeglice iz besmisla

piše: Isidora Đolović

Kada mi je letos predloženo da se uključim u projekat promovisanja tinejdž-literature i buđenja interesovanja za čitanje među mladima uopšte, moram priznati da sam bila izuzetno skeptična prema žanru koji mi je, opet, predstavljao jednaku nepoznanicu. Prvi naslov koji sam odabrala sa liste ponuđenih, bilo je delce autorke neobičnog imena - Rejnbou Rauel. Moram priznati kako me isprva privukla činjenica da je radnja smeštena u osamdesete godine prošlog veka i da je obećano mnogo muzičkih referenci. Za mene dovoljno!
izvor: Dereta
Eleonora Daglas živi u potpuno disfunkcionalnoj porodici - razvedeni roditelji, majčin novi suprug koji je nasilnik i pijanica, petoro dece i nedostatak pristojnih uslova za život. Ništa manje dramatična nije ni njena pojava - oblak riđih kovrdža, luda odeća i telo daleko od idealnog, posebno po kriterijumima jedne tinejdžerke.
Park Šeridan dolazi iz doma koji oslikava "američki san": otac irskog porekla ratni je veteran, koji nevestu dovodi iz Koreje i voli je kao prvog dana, a njihova dva sina (tu ludu mešavinu gena) usmerava na tekvondo, vožnju kamioneta sa ručnim menjačem i ostale "muževne" aktivnosti, mada Park neuporedivo više uživa u stripovima i punk/new wave muzici.

субота, 8. октобар 2016.

Subota sa knjigom: Balada ispod galebovih krila

piše: Isidora Đolović


Koricama i stranicama ove predivne, tajnovito i poetski intonirane knjige, "lete" srebrnasti galebovi. Savršeno vizuelno rešenje uvodi u jednu bajkovitu, simbolima od početka do kraja uvijenu, a ipak dovoljno prozirnu životnu istinu. Nisam sigurna koliko je ovo zapravo delo za decu/tinejdžere, s obzirom na podtekst i ne malu senku koja pada na naizgled bezazlenu osnovu, ali, sličan "problem" prati i "Malog princa" - uostalom, dobra književna dela sasvim uspešno funkcionišu bez obzira na ciljnu grupu čitalaca.
Najpre moram reći kako je stil pripovedanja izuzetan, poput balade ili stare bajke, čijim repertoarom motiva i slika ionako raspolaže, pogotovo u svom središnjem delu. Život starice Matilde - nekada zvane Medi, koji se pred nama odmotava putem sećanja, sna i nikad sasvim zatomljene tuge, izgleda kao mešavina Andersenovog opusa i sižea filma "Plava laguna". Bogata naslednica s početka prošlog veka, povučena i "čudna" internatskim koleginicama, za 16. rođendan od oca dobija putovanje oko sveta. Ovo živopisno iskustvo joj zauvek menja poglede i želje, otvara vrata imaginacije, žudnje za saznanjem, ljubavi prema raznolikostima planete i, pre svega, odlučnost da joj život bude jednako čudesan i uzbudljiv.

Na teška pitanja, vreme i iskustvo daju odgovore, zauzvrat postavljajući uvek nova i složenija. 

недеља, 2. октобар 2016.

Sećanje na Ziju - 30 godina

piše: Isidora Đolović

U proteklih petnaest dana, čak i novine ili portali koji se u minulih par decenija nikako nisu doticali iste teme, "otkrili" su čitalaštvu tragediju koja je 1986. zadesila grupu "Crvena jabuka". Tom prilikom su, u saobraćajnoj nezgodi na putu za Mostar i prvu veliku turneju nakon uspešnog debitantskog albuma, nastradali članovi originalne postave sarajevskog benda, Aljoša Buha i Dražen Ričl Zijo.  Dok je Buha na licu mesta izgubio život, Ričl je preminuo nakon dve sedmice, ne probudivši se iz kome. Juče se navršilo tačno trideset tužnih jeseni bez harizmatičnog muzičara, jednog od osnivača ne samo "Jabuke", već i "Top liste nadrealista", benda "Elvis J. Kurtovich" i pokreta New primitives uopšte. 

субота, 1. октобар 2016.

Subota sa knjigom: Čovek i grad

piše: Isidora Đolović

Čovek Dušana Vasiljeva "peva posle rata" - čovek se ovde seća pred licem smrti i rasteretivši srce tolikih uspomena (vedrih, bolnih, intenzivnih) pronalazi snagu da nastavi dalje, "slaveći život". Posle pretrpljenog srčanog udara i graničnog iskustva ozbiljne životne ugroženosti, jedan od najprepoznatljivijih i verovatno najduhovitijih jugoslovenskih muzičara suočava se sa prošlošću, koja je neraskidivo isprepletena sa sudbinom danas nepostojeće SFRJ. Pod naslovom sa snažnim simboličkim potencijalom (mada, po priznanju samog autora, ne i njegovog prvobitnog izbora) - "Fajront u Sarajevu" (Laguna, 2014), ova knjiga je brzo pobrala simpatije ne samo nostalgičara, već svih koji vole da u današnjim smutnim vremenima čuju (pročitaju) poneku zgodnu, iskrenu i osećajnu reč. O samoj promociji izdanja, pisala sam OVDE
izvor: klix.ba
Nenad Janković alias dr Nele Karajlić, pre svega, nije književnik i sa tom svešću je neophodno pristupiti ovoj autobiografiji. Ona je zabavna, osećajna, potresna i iskrena, sročena u samo njemu svojstvenom maniru, znanom iz tekstova "Zabranjenog pušenja" i replika legendarnih "Nadrealista". Baš kao što joj i naslov govori, obuhvata period između autorovog detinjstva u okolini stadiona "Koševo" i napuštanja rodnog grada, u predvečerje rata. Predstavlja svojevrsno razračunavanje sa minulim vremenom, sa emocijama koje je teško obuzdati, usled čega tekst više puta "sklizne" u nepotrebno razvijene, ali nikako neobične ili problematične digresije.