Dok nisam dobila zadatak da, povodom prezentacija koje pripremamo za kraj godine, pročitam
nekoliko (od strane koleginica) izabranih knjiga iz tzv.
"tinejdž-žanra", moram priznati da sam bila sasvim neupućena, pa čak
i pomalo podozriva. Radi se o tome da sam sa knjigama za mlade poslednji put
imala posla još u sedmom-osmom razredu, pa od "Hajduka" Gradimira
Stojkovića i eventualno "Harija Potera", uopšte nisam u toku.
Prešavši u srednju školu, prešla sam i na "ozbiljnu, odraslu
književnost", a posle je već bilo nekako kasno i besmisleno da se vraćam
na propušteno.
Srećom, ispostavilo se
da nisam bila baš u pravu i pristupivši ovim svojevrsnim vremeplovnim knjigama,
ne samo da sam se uverila kako me adolescentski duh nije napustio, već sam i
pronašla mnogo kvaliteta u ponuđenom štivu. Ako ništa drugo, uživala sam i
zabavila se. Žan-Mari Šefer u svojoj studiji "Zašto fikcija?" ionako
ističe da se "Sid" i "Tomb raider", odnosno Kornejeva
Himena i Lara Kroft, ne takmiče u istoj kategoriji, što ne znači da ih ne
možemo ceniti, svaku na svoj način.
izvor: delfi.rs |
U tom smislu, od
čitalaca-srednjoškolaca sam saznala kako Džon Grin važi za najpopularnijeg
pisca u samom žanru, a posle ovog romana stičem utisak da je zaista reč o
majstoru svog zanata. Za same "Gradove na papiru" sam čula preko
trejlera za nedavnu ekranizaciju, sa Karom Delevinj u ulozi Margo i drago mi je
što sam prvo pročitala knjigu, jer nisam sigurna koliko je dotična odgovarajući
izbor za ovu junakinju.
Kventin Džejkobsen i
Margo Rot Spigelman celoga života su susedi, u gradiću Orlando na Floridi. Mada
su im se, od poslednje zajedničke avanture (kada su kao devetogodišnjaci
slučajno nabasali na leš, u komšiluku, u po bela dana), putevi razdvojili
neminovnošću srednjoškolskih "klasnih" podela, Kventin zvani "Kju"
neprekidno je prati iz prikrajka. Fasciniran je njenim enigmatičnim životom i
pojavom, a pošto je pripovedač i neko iz čije perspektive posmatramo opisivani
svet, neminovno takvu projekciju i sami usvajamo. A Margo, sa čudno melodičnim
punim imenom, koje se toliko puta ponovi da bi naglasilo značaj koji ima u
očima svog komšije, nije samo još jedna popularna devojka, već i istinski
neobuzdana osoba, avanturističkog duha, sklona ekscesima i naglim postupcima.
Imajući običaj da tek
tako iščezne, neće previše iznenaditi Kventina, ni njegove najbolje prijatelje
(smotani Ben i racionalni "Radar" - treba li pomenuti,
Afroamerikanac), kada:
1. mu se jedne kasne
večeri niotkuda pojavi na prozoru, u ful nindža-opremi, pa ga povede kao
saučesnika u svojoj osvetničkoj misiji (sa jedanaest "herkulovskih"
podviga, usmerenih na nevernog momka Džejsa, drugaricu s kojom je prevario - Beku, drugu o koju se nenamerno ogrešila - Lejsi, kao i osobu po Kventinovoj
želji -biće to školski siledžija Čak). Ne treba ni pomenuti da je ovo silno
uzbudljiva i smešna epizoda, a njena rešenja za odjednom mrske ljude krajnje
originalna;
2. sutradan nestane, naizgled bez traga - izuzev onih šifara koje Kventin počinje da pronalazi i fanatično sledi (od ploče Vudija Gatrija, stihova Volta Vitmena, do fenomena nepostojećih gradova).
scena iz filma |
Od tog trenutka, nakon
zajedničke noćne pustolovine i bližeg uvida u ličnost neobične devojke, za
Kventina će postati još veća opsesija, ovoga puta pojačana slutnjom opasnosti
(usled nedvosmislenih suicidnih nagoveštaja) i željom da je izbavi. Priča
postaje sve mračnija i pokreće pitanje (mogučnosti) našeg istinskog poznavanja
sebe i drugih. Četvorka (Kju, Ben, Radar i Lejsi) kreće u "road-trip"
potragu za Margo i ujedno trku sa vremenom.
Od ključne je važnosti pojam "papirnih gradova", kako Margo naziva ne samo Orlando, već sve lažne, američki-"savršene" zajednice koje sputavaju ljude, stavljajući ih u okove nametnute propagandom. Ona traga za slobodom, nastoji da svoj život ispuni legendarno odvažnim postupcima i zbog toga je ne drži mesto. Npr, njena provala u "SeaWorld" je na pozadinskom planu svojevrsna pobuna protiv ustrojstva sačinjenog od korporacija, reklama, našminkane realnosti po uzoru na tematske zabavne parkove. U takvu sliku se uklapaju, komično ali i simptomatično, Radarovi roditelji sa svojom "najvećom kolekcijom figurica i suvenira tamnoputih Deda-Mrazeva na svetu".
Od ključne je važnosti pojam "papirnih gradova", kako Margo naziva ne samo Orlando, već sve lažne, američki-"savršene" zajednice koje sputavaju ljude, stavljajući ih u okove nametnute propagandom. Ona traga za slobodom, nastoji da svoj život ispuni legendarno odvažnim postupcima i zbog toga je ne drži mesto. Npr, njena provala u "SeaWorld" je na pozadinskom planu svojevrsna pobuna protiv ustrojstva sačinjenog od korporacija, reklama, našminkane realnosti po uzoru na tematske zabavne parkove. U takvu sliku se uklapaju, komično ali i simptomatično, Radarovi roditelji sa svojom "najvećom kolekcijom figurica i suvenira tamnoputih Deda-Mrazeva na svetu".
Roman je pun odličnih
dijaloga, dobrih fazona i humora, ali i realističnosti, jasne atmosfere sredine
koju opisuje. Dotaknuti su svi važni momenti, od mature i popularnosti, do
porodice i (ne)prilagođenosti. Veoma filmično napisan, čini da se slike nižu
kao na platnu i dinamikom čine samog čitaoca nekom vrstom neposrednog
(sa)učesnika.
Odličan prikaz ovog romana, uz kritički osvrt (a u komentarima smo prodiskutovale o tome šta u knjizi NE VALJA), možete pročitati na Ivaninom blogu.