komentariše: Isidora Đolović
Veoma je teško,
zahtevno i odgovorno predstaviti život istorijski postojeće ličnosti i njenih,
dokumentima ili svedočanstvima savremenika potvrđenih doživljaja. Kada govorimo
o fikciji, stvaralačka sloboda je neograničena samim tim što protagonisti
predstavljaju plod isključivo njegove mašte. Međutim, prikazati nekoga ko je
zaista živeo, donosio odluke sa dalekosežnim posledicama, obeležio čitavu jednu
epohu, dajući joj čak i ime; nekoga čiji su potomci kasnije premrežili Evropu
prisustvom na najznačajnijim vladarskim dvorovima, o kome svedoči mnogo
dokumenata, prepiske, fotografija - izazov je i potencijalni kamen spoticanja. Ove
jeseni, svoje premijere su dočekale čak dve igrane serije koje u središtu imaju
sam početak dve dugovečne vladavine engleskih kraljica. “The Crown” prati još
uvek aktivnu Elizabetu II, dok nas “Victoria” vraća u devetnaesti vek i period
koji se danas pamti po ženi koja je rukovodila britanskom imperijom. Uporedni
tekst o obe serije možete pročitati na Sarinom blogu - ja sam za sada pogledala drugu, koju vam ovom prilikom i
predstavljam. Zahvaljujem se Katarini na tekstu koji mi je bio korisna
preporuka, verujem da će i vama - bacite pogled OVDE.
Ponekad pomislim kako
bi zaista bilo korisno na početku svake istorijske fikcije, bila ona pisana ili
ekranizovana, parafrazirati Dantea, kroz upozorenje: “Onaj ko počinje
gledanje/čitanje, a očekuje strogu faktografiju i istorijske činjenice, neka
ostavi nadu napolju!” Istina je da preterano poigravanje dokazanom prošlošću
nije uvek zanimljivo, a može biti i te kako uvredljivo, ali, kada se radi o
postizanju dramskog učinka sa merom i svrhom, korisno je unapred razgraničiti
fikciju, oslonjenu na istoriju, od dokumentarne građe. Kritičari kao da
uglavnom ne žele da pristanu na to, za šta je serija pred nama još jedan dobar
primer, u barem jednom pogledu.