Dok nisam dobila zadatak da, povodom prezentacija koje pripremamo za kraj godine, pročitam
nekoliko (od strane koleginica) izabranih knjiga iz tzv.
"tinejdž-žanra", moram priznati da sam bila sasvim neupućena, pa čak
i pomalo podozriva. Radi se o tome da sam sa knjigama za mlade poslednji put
imala posla još u sedmom-osmom razredu, pa od "Hajduka" Gradimira
Stojkovića i eventualno "Harija Potera", uopšte nisam u toku.
Prešavši u srednju školu, prešla sam i na "ozbiljnu, odraslu
književnost", a posle je već bilo nekako kasno i besmisleno da se vraćam
na propušteno.
Srećom, ispostavilo se
da nisam bila baš u pravu i pristupivši ovim svojevrsnim vremeplovnim knjigama,
ne samo da sam se uverila kako me adolescentski duh nije napustio, već sam i
pronašla mnogo kvaliteta u ponuđenom štivu. Ako ništa drugo, uživala sam i
zabavila se. Žan-Mari Šefer u svojoj studiji "Zašto fikcija?" ionako
ističe da se "Sid" i "Tomb raider", odnosno Kornejeva
Himena i Lara Kroft, ne takmiče u istoj kategoriji, što ne znači da ih ne
možemo ceniti, svaku na svoj način.
izvor: delfi.rs |
U tom smislu, od
čitalaca-srednjoškolaca sam saznala kako Džon Grin važi za najpopularnijeg
pisca u samom žanru, a posle ovog romana stičem utisak da je zaista reč o
majstoru svog zanata. Za same "Gradove na papiru" sam čula preko
trejlera za nedavnu ekranizaciju, sa Karom Delevinj u ulozi Margo i drago mi je
što sam prvo pročitala knjigu, jer nisam sigurna koliko je dotična odgovarajući
izbor za ovu junakinju.