субота, 29. јул 2017.

Subota sa knjigom: “Visoke planine Portugalije”

piše: Isidora Đolović
Roman-triptih pisca Jana Martela, do sada najpoznatijeg po uspešnom i ubrzo ekranizovanom delu “Pijev život”, znalački je skopljen iz celina koje samo na prvi pogled nemaju veze jedna sa drugom. U uvodnoj priči, pod naslovom "Bez kuće", upoznajemo mladog Tomasa koji, u potrazi za tajanstvenom relikvijom za koju je saznao iz opskurnog dnevnika izvesnog oca Ulisa, pozajmljenim automobilom bogatog ujaka luta zabitima svoje zemlje. Početak je dvadesetog veka (tačnije, 1904. godina), pa vozilo, sa kojim muku muči, predstavlja apsolutnu novotariju i svojevrsno čudo u očima meštana sela kroz koja prolazi, hitajući u Visoke planine Portugalije, gde bi trebalo da se nalazi jedno kontroverzno raspeće. Tomas u ovoj misiji traži utehu nakon teškog emotivnog gubitka, smrti ljubavnice i malog sina, koja ga je doslovce naterala da svetu okrene leđa (hodajući unatrag!).

субота, 22. јул 2017.

Subota sa knjigom: “Belgrejvija”

piše: Isidora Đolović

Uoči bitke kod Vaterloa, porodice Trenčard (beskrajno ambiciozni Džejms - liferant/dobavljač namirnica za vojsku, njegova racionalna supruga En, lepa kći Sofija i sin Oliver, još uvek dečak) i Belazis (vikont Peregrin, grofica Korin i njihov jedinac - šarmantni, blistavi Edmund) na korak su od, društveno sasvim nedoličnog, ali emocijama mladih, podrškom slavodobitnog Džejmsa i metežom trenutka podsticanog povezivanja. Iznenadni prekid legendarnog bala i pogibija naslednika Belazisovih u bici koja je usledila, osujetiće ove namere u začetku. 

недеља, 16. јул 2017.

Odbrojavanje: “Game of Thrones”, pregled finala šeste sezone

komentariše: Isidora Đolović

Završnica sezone serije, nezavisno od žanra, uglavnom bi trebalo da dokaže opravdanost svih boljih ili lošijih dotadašnjih rešenja, postavi očekivanja i primamljive nagoveštaje za nastavak, ali i oduševi barem jednom istinski spektakularnom deonicom, zbog koje ćete pomisliti kako ipak niste uludo potrošili vreme prateći priču i ove godine. Finale prve sezone realizovane bez oslonca u vidu Martinovog rukopisa, usled čega su Beniof i Vajs imali više nego odrešene ruke (a to se, videli smo, pokazalo kao promenljiva okolnost sa još diskutabilnijim rezultatima), ponelo je naziv nesuđenog književnog nastavka na kome se trebalo zasnivati - “The winds of Winter”I upravo su ti vetrovi zaduvali iz više pravaca, stvorivši promaju u ponekoj glavi, pokrenuvši jedra određenih brodova u dugom mirovanju, a kod trećih preteći (pustinjskim) olujama, mećavama i sličnim nepogodama. Pogledajmo šta se sve dešavalo i da li je bilo iskupljujuće po sezonu u celini (rezime i opšte zaključke možete čitati OVDE).
Od severa, pa sve do juga...

субота, 15. јул 2017.

Odbrojavanje: “Game of Thrones”, pregled šeste sezone (3)

komentariše: Isidora Đolović

“The broken man”: Odavno uvodnoj špici nije prethodio neki segment, a da ne spada u "Previosly...", što je već samo po sebi ozbiljan signal. Ovoga puta, videlo se da će biti važan i bio je: Povratak Pseta! Ujedno, moj utisak nedelje. Zaista, tek nakon dužeg odsustva, shvatite koliko je neki lik poput njega falio. Deluje, ako ne u potpunosti preobraćeno, ono bar sveže i orno za upuštanje u stara iskušenja sa novim iskustvom. Njegov propovednik, koga igra iskusni Ijan Mekšejn, fizički pomalo liči na Dorana. Biće veselo sa Bratstvom bez barjaka, što je još jedan "comeback" kome se radujem. Sažeta mudrost izrečena je o toliko "različitih" vera i bogova, sa istom suštinom. Lep, pitoreskni krajolik, postaće pozornica za krvava zbivanja.
Stray dog's back in town!

недеља, 9. јул 2017.

Odbrojavanje: “Game of Thrones”, pregled šeste sezone (2)

komentariše: Isidora Đolović

Četvrta po redu, zagonetno naslovljena, “Book of the Stranger” je epizoda koju bih opisala kao (kraći!) red uzbuđenja - red scena koje su izazvale reakciju "Šta ja ovo gledam?!" i žal za prvim sezonama...
1) Sever, kao i obično, donosi niz iznenađenja, dinamiku, pokret. Dugo očekivani susret Džona i Sanse  je  lepo, prirodno i emotivno prikazan. Sada imaju samo jedno drugo, oboje su sazreli kroz iskušenja i spremni da se ujedine oko zajedničkog cilja. Prijatno podsećanje na korene, porodicu i čast. Reakcija Tormunda na Brijen je bila urnebesna, najpre  kako je gledao prilikom ulaska u dvorište, zatim za ručkom. Sansa je prelepa – naročito njena  kosa i ten.  Konačno vidimo dosta karaktera i to ubedljivog, nije sad neko nerealno i naglo buđenje, pre očekivani gnev jedne toliko puta povređene devojke, koja je naučila šta su prave vrednosti u životu. Svidelo mi se što bodri Džona koji je, opet, razumljivo, razočaran i umoran od svega.

субота, 8. јул 2017.

Subota sa knjigom: „Sitnice koje život znače“

piše: Isidora Đolović

Zagledate li se, ponekad, u osvetljena stakla komšijskih soba, pitajući se kakve male ili velike lične drame tamo upravo traju? Pruža li vam svest o tom neznanom sapatništvu izvesnu utehu i podstrek ljudskosti, sveprožimajuće osećanje bratstva? Možda se italijanski pisac Lorenco Marone rukovodio sličnim mislima, stvarajući roman interesantnog, a tako običnog naslova – „Sitnice koje život znače“. Kod nas, za prošlogodišnji prevod i izdanje zaslužna je „Dereta“.
Korice pokazuju pročelje jedne višespratnice, iza čijih prozora svaki stan krije živote srećnih ili tužnih, usamljenih ili samoće željnih ljudi. Nekolicinu takvih upoznaćemo zahvaljujući Čezaru Anuncijati, koji se na zalasku života, iz dotadašnje „autistične“ egzistencije, otvara prema bližnjima. Shvatiće šta sve i koliko to svako od njih trpi, prećutkuje, sanja; saznaće u čemu je lepota i kako život čine upravo te male stvari iz naslova. Na točku sudbine, svako je čas pobednik, čas poraženi, a približavanje takvog stanovništva i sugerisano prihvatanje svakodnevnih patnji i radosti kao dela kruga postojanja, zasigurno čini veći deo formule uspeha Maroneove knjige, najpre u rodnoj Italiji, potom i u ostatku sveta. Pridobio me već uvod (nazvan „Objašnjenje“), sjajno nagovestivši crnohumorni ton ovog simpatičnog romana:

субота, 1. јул 2017.

Subota sa knjigom: „Putnik sa Cejlona“

piše: Isidora Đolović

Svi u srcu imamo neki stari čvor koji želimo da olabavimo i odvežemo.

Neki zbog toga pišu knjige. I teško je pronaći primer umetnika koji nije barem deo sopstvenog, naročito ranog iskustva, iskoristio kao inspiraciju za barem neki segment svog stvaralačkog opusa. Ponegde se biografski elementi vešto zamaskiraju ili predstave kao svojevrsna igra sa čitaocem, ostavljenim da nagađa u kojoj meri je reč o slučajnim podudarnostima i koliko bi se smeo osloniti na biografsku metodu pri tumačenju fikcije. Majkl Ondatje, kanadski pisac najpoznatiji po romanu „Engleski pacijent“, zaista se sa rodne Šri Lanke kao dečak preselio u Veliku Britaniju, a potom nastavio put dalje preko okeana. To nije jedina sličnost koju deli sa junakom svog, za sada poslednjeg, romana “Putnik sa Cejlona” (Mladinska knjiga, 2013, originalni naslov: „The Cat's Table“), a koji će kasnije takođe postati svetski poznat umetnik - ali nije ni, upozorava nas sve vreme, potpuno lična ispovest u pitanju. Jednostavno, na delu je primena luksuza svakog stvaraoca da svoju publiku, naročito onaj deo željan povezivanja sa privatnom ličnošću autora,  ostavlja u nedoumici.