komentariše:
Isidora Đolović
Upravo
u godini za koju su mnogi predviđali Apokalipsu iliti kraj sveta, stigao je „Svet
bez kraja“(World without end), mini-serija iz osam epizoda (od po 45
minuta), nastavak takođe ekranizacije romana Kena Foleta, „Stubovi zemlje“. Sa njom sam vas prošle godine, negde
baš u ovo doba, upoznala kroz dva teksta (možete ih čitati na sledećim
linkovima: predstavljanje i analiza). Ipak, ne dajte se zavarati,
jer ovo nadovezivanje odnosi se tek na prostor zbivanja, dok su ličnosti sasvim
nove, vremenski kontekst takođe, pa dve serije nisu direktno povezane, ni
gledanje jedne uslovljeno poznavanjem priče iz one druge. Međutim, ne može se
reći ni da je teško zaobići ovu činjenicu. Teškoće koje prate svako ostvarenje označeno
kao nastavak već uspešne priče, nisu zaobišle ni ovu adaptaciju Foletovog
istorijskog romana, sa ponovljenim širokim zahvatom društvene slike XIV veka.
Izgleda da je baš to ponovljeno bilo
kobno po povratak u fiktivnu opatiju, oko čije se monumentalne katedrale
ispredala prethodna storija.